Opalna poezija

Sva poezija na ovoj stranici vlasništvo je odgovarajućih autora. Neovlašteno umnožavanje je zabranjeno.

Za više poezije posjetite naše forume!

Crni opal

(Posvećeno pokojnom Percyju Marksu)

Orchid Gem, vilinska kruna;

Kao komadići zvijezda koji su se srušili

U sumračnim uvjetima plava ili smeđa

Davno prije.

Vrline svih dragulja koje poznajemo,

Kakav je njihov sjaj, nijansa ili sjaj,

Australska izložba crnih opala,

I još nešto.

Jutarnje rumenilo; zlatna zraka

Oblaci u plamenu na kraju dana;

Ljubičasta brda na kojima se divlje cvijeće igra

Priroda je dosadila.

Ruža koja se ispovijeda rosi;

Nestalni ocean mijenja boju;

Južni križ u ponoćno plavom;

I ove i više.

Paleta gdje je Jehova položio

Svaka njegova boja njegova svaka nijansa,

Naslikati svemir koji je napravio

I more i obala.

Razbijena duga u školjci

Njegova slava skrivena tamo gdje je pala;

Dragulj bez premca-

Sve ovo i više.

Majka vatre koja nikad ne gori;

Kako god dragulj okrene

Nazire se neka nova aurora

Neviđeno prije.

Kad je majka zemlja razgolitila grudi

Da pokaže kakve dragulje posjeduje,

Crni opal daleko je nadmašio ostale

I još nešto.

Kupidovo srce u plamenu 'ne bi se činilo;

Ili pjegavu pastrvu u planinskom potoku;

Ljubavni žar u snu djevojačkom

Kad srca obožavaju;

Kao što sunčeve zrake kroz ružičaste prozore padaju

U aureolama na zidu katedrale-

Božji blagoslov na sve nas -

Još jedan blagoslov.

Duh noći, duša dana;

Kako svijetli nitko ne može reći,

Samo da to bude neka nebeska zraka

Poslano prije

Čiji sjaj optočen draguljima simbolizira

Slava svijeta koji laže

Iza vrata raja

Zauvijek više.

Po

Fred Emerson Brooks

Opali

Ujutro i navečer,

podne i noć,

Miješajući njihove nijanse

U promjenjivom svjetlu.

Postavljena je paleta

Za slikanje scene,

Čarobnjak bez sumnje,

Pomiješana ta divna zelena.

Počinje li duga

U zemlji gdje leže?

Da li zora susreće zalazak sunca,

Kombiniranje njihove boje?

Neki su poput mjesečine,

Obasjan zvijezdama,

Bijela klaustarska vrata

Sa svjetlucavim zlatnim polugama!

Karnevalska noć,

Trake i cvijeće,

Baloni veseli i svijetli,

Konfeti pod tuševima!

Plamen u mozaiku,

Svjetlo i veselo,

Zatim prim i possaic

S blijedim sivim.

Kao svjetlo trešnje

Kraj jednog putovanja,

Ognjište svijetlo

I osmijeh prijatelja.

Od Margaret McEwin

Za više poezije posjetite naše forume!

Opal

Ti si led i vatra

Tvoj dodir mi prži ruke kao snijeg

Tvoja si hladna i plamena

Ti si grimiz amarilisa

Mjesečevo srebro dotaklo je magnolije.

kad sam s tobom,

Moje srce je zaleđeno jezerce

Sjajući uzburkanim bakljama

Amy Lowell

Opal

Out Back od poznatog australskog pjesnika Henryja Lawsona Stara godina je otišla, a nova se vratila, u tjednima suše koji venu; Potrošen je ček koji je strigač zaradio, a sve su šupe bile izrezane; Carinikove su riječi bile kratke i malobrojne, a carinikovi pogledi bili su crni - I došlo je vrijeme, kao što je strigač znao, da svoj plen odnese Straga. Jer vrijeme znači tucker, a skitnica moraš, gdje su šikare i ravnice široke, S rijetko stazom kojoj se čovjek može pouzdati, ili planinskim vrhom za vodiča; Po cijele dane u prašini i vrućini - kad je ljeto na stazi - S krhkim želucima i žuljevima na nogama, nose svoje torbice. Otišao je iz barake tamo, kad su dani bili dugi i vrući, Bez ikakve duše koja bi znala ili marila je li umro na stazi ili ne. Siromašni u gradu imaju prijatelje u nevolji, bez obzira na to koliko im nedostaju, Ali samo Bog i trgovac znaju kako se snalazi siromah. Još jednom je isprosio svoj put na sasušenim tračnicama Paroo i Warrego, I živio je poput psa, kao što to čine razbojnici, do obale zapadne postaje; Ali ljudi je bilo mnogo, a šupe su bile pune, jer je posao u gradu bio opušten - Putnik nikada nije dohvatio vunu, iako je godinu dana gazio pozadi. U zagušljivo podne kad su mu leđa bila zgrčena teretom, a zrak se činio mrtvim, A voda se grijala u vreći koja je visjela na njegovoj bolnoj ruci poput olova. Jer u vrijeme poplava, kad su ravnice bile mora, a šipražje hladno i crno, zaorao je u blatu do drhtavih koljena i platio za svoje grijehe Straga. I prljavo, nemarno i staro nosio je, dok se njegova svjetiljka nade gasila; Tugao je godinama, sve dok mu se teret koji je nosio nije činio dijelom njega samog. Kao što se bik vuče u pješčanim kolotrazima, slijedio je turobnu stazu, Bez razmišljanja osim da stigne do koliba kad sunce zađe Straga. Slučajno mu se dogodilo jednoga dana kad mu je sjeverni vjetar zapuhao u lice poput daha opekotina. Napustio je stazu zbog tenka za kojeg je znao - to je bio kraći put do smrti; Jer dno spremnika bilo je tvrdo i suho, ispresijecano s mnogo pukotina. I, oh! Strašno je umrijeti od žeđi u šipražju. Došao je kočijaš, ali rub zakona bio je mnogo milja istočno: nikad nije prijavio ono što je vidio, jer nije bilo vrijedno truda. Spremnici su puni, a trava je visoko u mulgi izvan staze, Gdje izbijeljene kosti bijelog čovjeka leže kraj njegove trule čame Out Back. Jer vrijeme znači tucati, a oni moraju lutati, tamo gdje su ravnice i šipražje široki, S rijetko stazom kojoj se čovjek može pouzdati, ili planinskim vrhom da ga vodi;